U početku su BBBB bili nedefinisani likovi, u zavisnosti od potreba priče a vremenom su, iz epizode u epizodu, iz sezone u sezonu poprimali osobine koje imaju danas. Pa smo tako postepeno razvili Brucu kao filozofa, u svojim duminama, vječito nezadovoljan stanjem u društvu, inspirisan raznim teorijama zavjera i duboko ubjeđen da pravac u kojem se kreće civilizacija ljude vodi direktno u propast. Braca je vremenom postao babin sin, član foruma mladih vladajuće stranke, ali klošar kojem je „duša izbost šaberom“, pa su njegovi roditelji često morali potezati veze i vaditi ga iz problema. Brada je postajao sve gluplji i gluplji, da bi na koncu dobio i epitet najvećeg narkomana u raji, navučen na sve moguće droge još od malena. I Bruda se postepeno razvijao, prolazio kroz razne faze da bi na kraju bio ustanovljen kao diler, žestoki momak koji želi sve i odmah, najzajebaniji lik u mahali…
Kada smo naše junake ugrubo ustanovili krenuo je iscrpan proces istraživanja. Do tih potpuno različitih, dijametralno suprotnih osobina koje imaju BBBB smo došli analizom dotadašnjih iskustava sa raznim „ekipama“ koje smo kroz život susretali, sa kojima smo se družili ili samo poznavali. Shvatili smo da gotovo u svakoj raji, u svakoj ekipi ne samo u Sarajevu nego Balkanu općenito postoji nekoliko različitih tipova ljudi. Svaka ta ekipa ima jednog alfa mužijaka (Brudu) koji je dominantan, najglasniji i koji u svojim pričama voli pretjerivati i koji se voli hvaliti i stvarima koje jeste doživio ali i izmisliti ono što ni u najluđim snovima nije moguće da se desi. Također skoro svaka ekipa ima jednog babinog sina (Bracu) koji ima najviše para i koji nedostatak poštovanja od strane svojih prijatelja nadomjesti parama, vikendicom, najnovijim igricama itd. Svaka ekipa ima i jednog potpunog glupana, narkomana ili alkoholičara kojem je u cilju isključivo da se dobro provede, nadrogira, napije. I na kraju gotovo svaka ekipica ima i jednog kontraša (Brucu), filozofa koji od svega vidi neke teorije zavjere, koji od svake pojave, pa čak i one jednostavne, mizerne pravi bespotrebne filozofske rasprave i koji će, ukoliko tvrdiš da je nešto što je očigledno crno – crno, satima se ubjeđivati s tobom da je to ipak bijelo.
Zatim su Stihi i Gagara krenuli u novu avanturu istraživanja svojih likova. Pa smo tako brojne noći proveli družeći se sa žestokim momcima iz sarajevskih podzemnih krugova, likovima koji fakat imaju ozbiljne kriminalne dosjee a koji su rijetke noći na slobodi vrlo rado željeli provesti sa nama, pričajući nam svoje anegdote iz burne prošlosti. Sve smo to pažljivo upijali, većinu stvari pamtili ali i neke zapisivali. Zatim smo krenuli u potragu za babinim sinovima (tzv. Bracama). Provodili smo dane pušeći nargile i ispijajući kafe sa vlasnicima kafića i nargila barova, fotografima i rediteljima, reperima, muzičarima i pjevačima kojima je život većinom tekao olakšano zbog imućnih roditelja. U tom procesu istraživanja smo se susreli i sa brojim liječenim ali i aktuelnim narkomanima i horsašima (Bradama), slušajući njihove životne priče, mada nam je često bilo dovoljno razmjeniti tek poneku rečenicu, kao što su „imaš li 40 feninga“ i slično… A najlakši lik kojeg je bilo potrebno istražiti je Bruca. Dovoljno je bilo popiti po kafu sa pokojim sarajevskim piscem, muzičarom i umjetnikom koji su cijeli svoj život samo kukali kako ništa ne valja, kako su svi krivi za njihov neuspjeh i mali broj pregleda njihove „umjetnosti“ na internetu. Naravno svi su bili krivi osim njih, a to su nam govorili dok su ispijali posljedni gutljaj kafe grebući se za posljednju cigaru iz naše teško zarađene kutije.
Tako su nastali Dino Dumina poznatiji kao Bruca, Ajnur Varijantaš poznatiji kao Braca, Dženan Horor poznatiji kao Bruda i Slobodan Milošević poznatiji kao Brada.